Gdje je nedavno osnovala Udruženje Sklop, koje se bavi istraživanjem, dokumentiranjem i prezentiranjem umjetnosti u BiH.

Kako se to desilo da iz BiH dođeš u Švicarsku, i onda vezano za tvoj rad odlučiš da ponovo provodiš više vremena u BiH, u Sarajevu?

U Švicarsku sam stigla 1991. Živjeli smo prvo u Brunnenu, u kantonu Schwyz, i 1997. prešli smo u Zürich, gdje sam na Univerzitetu Zürich završila studije istorije umjetnosti, germanistike i publicistike. Radila sam u različitim institucijama, na ETH Zürich kao znanstvena saradnica na katedri za istoriju i teoriju arhitekture, u Kunsthalle Basel i u različitim galerijama u Zürichu. Poslije nekog vremena praktičnog kustoskog rada u velikim institucijama, osjetila sam potrebu da se posvetim više praksi izlaganja sa naučne strane, i da se bavim onim sadržajima koji me lično najviše interesuju. Doktorat o kustoskim praksama pružao je idealnu mogućnost za to. Moja tema za doktorsku disertaciju o razvoju savremene umjetnosti u BiH i načinima njene prezentacije bila je prihvaćena na Univerzitetu u Bernu 2014. godine, kod Prof. Dr. J. Peter Schneemanna, koji se između ostalog bavi i istorijom izložbi. Tako sam u proljeće 2015. zbog istraživanja stigla u Sarajevo.

Zašto si odlučila da dođeš da živiš u Sarajevu?

Sve što je potrebno za istraživanje za moju doktorsku disertaciju nalazi se u BiH: umjetnici, arhive, dokumenti, kustosi i mnogo drugih kulturnih radnika sa kojima radim intervjue. Putovala sam po čitavoj regiji i skupljala materijale iz različitih ličnih umjetničkih ili institucionalnih arhiva, ali je problem u tome što su se mnogi umjetnici odselili i sa sobom ponijeli i dokumentaciju njihovog rada, koja se sada nalazi po različitim gradovima BiH i regiona, pa čak i na drugim kontinentima. Drugi problem je u tome, što je puno umjetničkih dijela bilo izgubljeno ili uništeno tokom rata. Tako je prvi dio mog rada, koji se sastojao od traganja za informacijama i dokumentima, bio prilično zahtjevan i morala sam dosta putovati, jer nigdje nema sistematizacije i potpune umjetničke arhive. Konstantno se susrećete sa nečim što nedostaje, što se izgubilo ili o čemu postoji neprecizno sjećanje, tako da je nekada bilo potrebno razgovarati sa više različitih sudionika, samo da bi se utvrdila godina izdanja nekog kataloga, publikacije, datuma izložbe ili nastanka umjetničkog djela. Međutim, ja obožavam rad sa arhivskim materijalom, tako da mi sve ovo predstavlja veliko zadovoljstvo. Ovo što radim zapravo je jednim dijelom stvaranje baze podataka, kako bih uopšte imala osnovu na kojoj bi tek bilo moguće istražiti i početi shvatati, kako i pod kojim uslovima je umjetnička i kustoska praksa ranih 80-tih u BiH nastala i kako je djelovala.

Koji te period iz novije istorije umjetnosti u BiH najviše zanima?

Zanima me savremena umjetnost u Jugoslaviji, koja počinje od konceptualne umjetnosti 60-tih i 70-tih, a u BiH posebno me zanimaju 80-te godine, koje su bile prelomne godine u svakom smislu. Mnogo više od umjetničkog rada u samo jednom mediju kao što je npr. slikarstvo ili kiparstvo, zanima me interdisciplinarnost, kada različite umjetničke forme dolaze u dodir i dijalog jedna sa drugom, i kada umjetnici ispituju granice različitih medija izražavanja.

Zašto su 80-te godine toliko značajne za savremenu umjetnost u BiH i još uvijek su velika inspiracija mladim umjetnicima?

U 2011. u Sarajevu se zatvorilo, stalno ili privremeno, 7 kulturnih institucija, među kojima je najviše u javnosti odjeknulo zatvaranje Zemaljskog muzeja. To me je podstaklo da istražim razloge tih zatvaranja, koji leže u veoma komplikovanom i nestabilnom kulturno-političkom sistemu BiH, i da onda postavim pitanje ko se u BiH danas, ako ne oficijelne kulturne institucije, bavi, potiče i gradi umjetničku scenu. Vrlo brzo sam se upoznala sa agilnim umjetnicima i kustosima, koji rade samoincijativno i vaninstitucionalno, što je jedan tipičan fenomen za društvo u tzv. tranzicijskom procesu. Međutim, te alternativne forme umjetničkog rada počele su mnogo ranije, tokom 80-tih, jer je već tada bilo veoma malo prostora za mlade umjetnike i njihove nove, tada u BiH još neetablirane umjetničke prakse, kao što su performansi i rad sa videom. Tako me je moje istraživanje dovelo do umjetničke grupe Zvono (Sarajevo, 1982-1992) i serije izložbi u različitim formatima pod imenom Jugoslovenska dokumenta (Sarajevo, 1984-1989), koju je inicirao umjetnik Jusuf Hadžifejzović. Pored pojedinih umjetničkih radova, zapravo me je još više zanimalo kako su se ti umjetnici organizovali kao kolektivi, kako su njihove izložbe izgledale i kako su se one mijenjale kroz vrijeme. U BiH je relevantnost samoorganizovanih grupa još uvijek zaista veoma velika i možda još aktuelnija nego prije, jer, iako iz drugačijih kulturno-političkih razloga nego u 80-im, one još i danas čine ne samo jedan mogući, samoizabrani način rada, nego vrlo često predstavljaju i jedini mogući način djelovanja.

Sa tvojim obrazovanjem i akademskim mogućnostima, mogla si da odeš u bilo koji grad na svijetu da radiš doktorsku disertaciju i stvaraš karijeru. Šta je tačno bila tvoja motivacija da izabereš Sarajevo kao grad u kojem sada živis i radiš?

Po završetku studija bilo mi je veoma važno da prvo steknem praktično profesionalno iskustvo i imala sam sreću što sam to mogla i da učinim na nekim od internacionalno najuvaženijih naučnih i izložbenih institucija kao što su ETH Zürich, Kunsthalle Basel i Galerie Hauser & Wirth. Ta iskustva bila su vrlo bitna i ključna za mene i još uvijek utiču na moj način rada. Međutim, bilo mi je važno naći i put do tema i sadržaja, koje imaju više veze sa mojim kulturološkim korijenima, a sa kojima se osjećam veoma intimno povezana. Osjetila sam potrebu da djelujem kao autor u prostoru, gdje se govori moj jezik. Jezik je jedna vrlo lična i initimna stvar i imala sam potrebu da oko sebe čujem svoj jezik. Ja sam ovdje u BiH možda najviše 1/1. Ovdje ne osjećam nikakvu barijeru između sebe i ljudi. U Švicarskoj sam bila od samih početaka potpuno u švicarskom okruženju, jer mi je mama već tu radila i imala je partnera Švicarca. Nisam imala puno kontakta sa Bosancima i Hercegovcima, osim ako su slučajno bili sa mnom u školi, dok su svi moji najbolji prijatelji uglavnom bili Švicarci. Onda je došao rat i puno godina poslije rata putovala sam samo sporadično u BiH, možda samo jednu sedmicu svakih nekoliko godina, ne više. Tek poslije studija 2006. i prakse u holandskom Van Abbemuseumu, gdje sam u jednom katalogu prvi put pročitala kratki tekst o grupi Zvono, moj interes za ove prostore se zapravo probudio kroz umjetnost i moju profesiju. Poslije toga sam pri redovnijim posjetama u BiH, počela upoznavati muzeje i galerije, razgovarati sa umjetnicima i pratiti tu scenu.

Ti si već organizovala i izložbe švicarskih i bosansko-hercegovačkih umjetnika?

Prva izložba koju sam samostalno uradila bila je u jednom tek otvorenom Off-Space-u Zürihu, Dienstgebäude, sa umjetničkim duom Goranom Galićem i Gian Reto Gredigom, koji su se tada  bavili temama vezanim za ratne fotoreportaže. Poslije toga, 2010. sam organizovala izložbu švicarskog umjetnika Stefana Sulzera, koji se bavio tragičnim uništavanjem građe bivše nacionalne biblioteke u Vijećnici i kako je onda moguće učiniti ponovo vidljivim ono što je nestalo. Također sam organizovala izložbu sa Emirom Šehanovićem u Neuchatelu, u Centru za savremenu umjetnost, koja je kasnije postavljena u Tuzli, u Ateljeu Ismeta Mujezinovića.

Kakva je situacija u BiH za mlade umjetnike i njihove mogućnosti da rade i izlažu?

Ako ste odrasli u BiH, a pogotovo ako tu i živite, skoro je nemoguće ne baviti se temama postkonfliktnog društva. Međutim, postoji i mlađja generacija umjetnika čije teme potiču iz neposredne urbane i kulturološke sredine, a koje nisu obavezno vezane za temu rata. Uprkos teškim životnim uslovima i problemima u BiH sa kojima se kao građanin susrećete svaki dan, neki mladi umjetnici uspijevaju da se na neki način uzdignu iznad njih, individualno definišu svoje teme, način i mjesto rada, i pri tome ipak ostaju autentični, što zaista nije lako. Veliki broj međunarodnih fondacija usmjeravaju dodijeljivanje svojih sredstava još uvijek prema određenim socijalno-političkim temama vezanim za problem postkonfliktnog života. Naravno, suočavanje sa prošlošću i prevazilaženje trauma su veoma bitne i potrebne, međutim, u momentu kada donatori i sponzori postanu ti koji defininišu teme kojima se umjetnici bave, takva politika finansiranja postaje upitna i kontraproduktivna. Vrlo je bitno za umjetnika da ostane vjeran svojim temama i da ne prilagođava svoj rad do neprepoznatljivosti. Sa aspekta institucija kulturne politike, meni se čini da je potrebno veće povjerenje i uvažavanje umjetnika i njihovog drugačijeg, često kritičnog pogleda na svijet i životne okolnosti. Potrebno je stimulisati različite teme i umjetničke izraze, kako ne bi došlo do stvaranja tabua, što uvijek neminovno rezultira u konformizam. Mislim da je veoma važno raditi na razmijeni umjetnika, njihovim susretima i grupnim  izložbama, što je uvijek velika inspiracija i podstrek za razvijanje drugačijih pristupa.

Nedavno si osnovala Udruženje Sklop, što je zaista veliki i hrabar korak. Kakve aktivnosti pripremaš u Sklopu?

Sklop je udruženje za istraživanje, dukumentiranje i prezentiranje umjetnosti. Dio tog koncepta vezan je za probleme nedostajućih arhiva, koje sam već spomenula. Planirano je organizovati 2-4 izložbe godišnje, na kojima će biti predstavljeni mladi savremeni umjetnici, a Sklop će imati i fokus na istorijski važnim pojavama bosansko-hercegovačke i internacionalne umjetničke, kustoske i publikacijske prakse. 

Vrlo bitan dio rada Udruženja Sklop predstavlja organizacija nagrade Zvono za mlade umjetnike iz BiH do 35. godine starosti. Nagrada je dio jedne veće međunarodne mreže Young Visual Artist Award, kojoj pripada 11 jugoistočnih zemalja i koju su osnovale dvije fondacije iz USA 1990. godine. Ova nagrada postoji u BiH od 2006. godine. Do prošle godine, lokalni partner za organizaciju nagrade Zvono u BiH bio je Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, a od ove godine tu funkciju preuzelo je Udruženje Sklop u saradnji sa Trust for Mutual Understanding and Residency Unlimited iz New Yorka, koji pobjedniku ili pobjednici omogućava dvomjesečni boravak u New Yorku. Moj cilj je uključiti i što više mladih istoričara umjetnosti iz BiH u rad na toj nagradi, i generalno u sve aktivnosti Sklopa kao kustose, autore ili kroz studentsku praksu, i tako ih podržati u sticanju prvih iskustava u stručnom radu.

Da li si nailazila na prepreke u svom poslu ili na probleme koje nije bilo lako riješiti?

Na samom početku boravka u BiH, svi su me prepadali da mogu očekivati konfuzne i nejasne upute u administraciji i da će sve jako dugo trajati. Međutim, tokom registracije udruženja imala sam zaista dobra iskustva, jer je saradnja sa ljudima u administraciji ministarstava bila veoma profesionalna i efikasna. Iako su administrativni procesi drugačiji nego u Švicarkoj, bila sam ljubazno upućena u sve dijelove tog procesa.  Udruženje Sklop je tek osnovano, rad tek počinje, a situacija za kulturu i umjetnost u BiH sigurno nije laka. Međutim, mislim da iskustvo koje sam stekla u Švicarskoj, sigurno može da bude veoma korisno. U BiH, gdje su strukture puno manje stabilne nego u Švicarskoj, postoji i jedno puno veće nepovjerenje u njih, što je sasvim razumljivo. Oni koji su živjeli dugo u inostranstvu, imaju drugačija iskustva i pristup stvarima i komunikaciji, i zato mislim da je njihova prezentnost ovdje vrlo važna, jer im drugačije iskustvo daje mogućnost korisne razmijene i primjene tih iskustva, što bi onda mogao da bude i dobar primjer da neke stvari u BiH, bar do jedne određene mjere, mogu i drugačije da se rade.

Kako se lično osjećaš živjeti i raditi u Sarajevu?

Osjećam se dobro i sve bolje, jer imam ispred sebe konkretne korake, imam rad i cilj. Sa jedne strane, to je doktorat koji se bliži kraju, a sa druge strane, to je udruženje koje počinje da radi i koje mi je dalo jednu dugoročnu perspektivu u radu.

Za dodatne informacije posjetite web stranicu:

Tages Woche, 03.01.2016:  http://www.tageswoche.ch/de/2015_52/basel/707030/

TV N1, 26.02.2016: http://ba.n1info.com/a83812/Vijesti/Kultura/The-ZVONO-Award-za-mlade-umjetnike-iz-BiH-do-35-godina.html

 Zvono Award: http://scca.ba/zvono-award/history-of-the-award/