Čovječe, ne ponosi se svojom ‘superiornošću’ nad životinjama jer one su bez grijeha, dok ti svojom veličinom oskvrnjuješ zemlju. 

(Fjodor Mihajlovič Dostojevski)

Konjički klub s mini zoološkim vrtom „Smet“, smješten na nadmorskoj visini od 1000 m i od Zenice udaljen osam kilometara, zvanično je otvoren 2018. godine. Zamišljeno kao idilična farma na kojoj vladaju sloga i mir, mjesto je to na kojem danas živi više od petsto životinja. Nad svima njima neumorno bdije Amer Beganović, zenički dobrotvor koji je odlučio posvetiti im svoj život.

IZGRADNJA FARME

Još kao dječak, Beganović je provodio mnoge svoje dane igrajući se s psima, ribicama, kanarincima i papagajima. Brinući o svojim kućnim ljubimcima, naučio je i dobro upamtio njihovu beskrajnu privrženost i odanost. Kasnije u životu, ne planirajući i igrom slučaja, okružio se sasvim tim plemenitim stvorenjima.

Prije tri godine, stalno zagađen zenički zrak i sivilo ubrzali su njegovu odluku da preseli na vikendicu koju je izgradio na obližnjim Smetovima. Kuću na planini najprije je čuvao jedan pas, a onda je Beganović odlučio dovesti i druge životinje koje bi mu pravile društvo. Vremenom, to društvance je raslo i postajalo sve raznovrsnije, a danas u njemu živi čak dvadeset i šest različitih životinjskih vrsta.

“Iako ovdje trenutno živi dvadeset i šest životinjskih vrsta – domaćih, divljih i egzotičnih, niko nikog ne dira, svi zajedno žive i svi zajedno funkcioniraju jako dobro“, opisuje Beganović svoj mali svijet.

Da bi osigurao najbolje moguće uslove za sve životinje i da bi ispoštovao sve zakonske odredbe, vlasnik farme u stalnoj je komunikaciji s predstavnicima i veterinarskim inspektorima Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Osim što mu redovito izdaju obavezne dozvole za držanje divljači (jelena i srndaća, a odnedavno i lame i afričkih nojeva), od njih uvijek dobije i koristan savjet o životinjskim nastambama, njezi i ishrani.

POSJEĆENOST FARME

Životinjsku farmu na Smetovima mnogi Zeničani i Zeničanke već su posjetili. Osim pojedinačnih i porodičnih posjeta, na farmu često dolaze i organizirane vrtićke grupe. No, iako je farma smještena nadomak Zenice a ulaz besplatan, Beganović smatra da najveći broj njegovih sugrađana još uvijek ipak radije odlazi negdje drugdje na odmor i izlet.

Prije nesretnih pandemijskih vremena, najviše je posjeta bilo organizirano vikendima i za lijepog vremena. Na svježem zraku i u zelenilu uživali su posjetitelji i iz drugih dijelova Srednje Bosne, ali i iz Sarajeva, Banja Luke, Bihaća, Cazina, Brčkog, Tuzle. Farma je postajala sve poznatijom. No, onda je život u potpunosti izmijenio koronavirus:

“Ja sam sve ovo financirao svojim radom u Hrvatskoj. Trebao sam tamo raditi sezonski posao i prošle godine, ali nisam mogao otputovati. Pandemija je poremetila moje financijske tokove, tako da smo prošlu godinu i zimu jedva preživjeli. Bilo je stvarno teško i nadam se da ova godina neće tako završiti. Što se tiče posjeta, ljudi su nastavili dolaziti jer su mogli boraviti na otvorenome i ne dolaziti u bliski kontakt jedni s drugima.”

POMOĆ VLASTI

Osim teške financijske krize iz koje su se jedva izvukli, prošlu godinu obilježila je i borba za dovođenje pitke vode na farmu. Ne želeći otkriti sve detalje, Beganović je kratko objasnio da su imali problem s jednim lokalnim bogatim privrednikom, iako su inžinjeri iz Gradske uprave procijenili da je količina vode dovoljna za sve stanovnike tog područja:

“Bilo je tu svega i svačega. Žalio se da će ostati bez vode zbog nas, a ove godine se počelo govoriti da će dati i drugima tu istu vode. Dakle, problem apsolutno nije bio u količini vode – bio je to njegov pokušaj da zadrži monopol nad tim izvorom. A to nije moguće ni po svjetskim ni po našim zakonima, kao ni po konvencijama o ljudskim pravima. Voda je javno i zajedničko dobro, ne može niko da upravlja njome.“

U nekom sretnijem i uređenijem društvu, a u trenucima takve prijeke potrebe za financijskom pomoći i izvorom vode, Ameru Beganoviću i njegovoj farmi pomoglo bi se odmah. Ali, stvarnost je u Bosni i Hercegovini drugačija:

“Nikakvu pomoć nisam dobio od gradskih vlasti i jako sam razočaran zbog toga. Zadnjih pet mjeseci čekam samo na odgovor da li ću razgovarati s gradonačelnikom – dakle, nema informacije ni da li ćemo razgovarati, a kamoli da nam se nekako pomogne. Gradonačelnik je dolazio prošle godine i tad je obećao pomoć, ali to je bilo nešto jako sitno za jedan tako veliki grad. Što se tiče kantonalnih vlasti, to vam je uvijek ono prebacivanje loptice – tražiš od Grada, a Grad te onda uputi na kantonalna ministarstva. Sve je to uvijek ista priča. Stvarno žalosno.”

ŠTA FARMA DONOSI ZAJEDNICI?

Od petstotinjak životinja, dva konja, jedan magarac, jedan labud i jedno lane spašeni su i dovedeni na farmu „Smet”. Neki su spašeni od ljudske nemilosrdne ruke, a drugi od prirodnog zakona jačeg. Prema najnovijim saznanjima, ovoj grupi trebali bi se pridružiti i dva medvjeda. Postavši prepoznatljiv kao zaštitnik životinja, Beganoviću su mnogi počeli donositi i svoje kućne ljubimce o kojima više nisu mogli ili nisu željeli brinuti. Zbog svoje naklonjenosti i ljubavi prema životinjama, Amer je tako za njih otkupio još malo vremena koje će provesti slobodne i sretne.

Osim toga, i djeca i odrasli koji dolaze posjetiti njegovu farmu mogu se konačno osloboditi od straha od životinja, ali i postati empatičniji i strpljiviji:

“Djeca se rađaju bez straha i zlobe, ali roditelji i društvo ih vremenom usade u njih. Puno djece se boji obične kokoške ili psa i tu prvo bude vriske. Ali, kad kasnije vide da su ti psi jako dobri, onda oni hoće da ih nose kući ili ne žele uopće da odu kući. Ima jedna djevojčica koja želi da se kupa s guskama u jezeru, a koja svaki put ode plačući jer joj se ne ispuni ta želja. Ima puno komičnih situacija. A ima i situacija u kojima su roditelji ti koji se boje svega, a dijete prilazi bez straha životinjama.“

Kroz neposrednu interakciju, i mali i veliki mogu naučiti više o okruženju, ishrani, ponašanju životinja. Kao na času prirode i društva (a u prirodi), posjetitelji mogu usvojiti nova znanja i usput udisati svjež zrak i uživati u planinskom suncu. Ljeti se posjetitelji mogu voziti fijakerom, a zimi na sankama. Posebno treba istaknuti i djelovanje Konjičkog kluba u kojem dvije trenerice pomažu naučiti jahati svima onima koji to žele. Nije rijetkost da se u tome okušaju i djeca s poteškoćama u razvoju, od kojih mnoga imaju priliku tako po prvi put u životu upoznati se sa životinjama, komunicirati s drugom djecom i uopće fizički kretati se.

Beganović, taj spretan i pametan čovjek, pokušao je uspostaviti suradnju i s Ministarstvom za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK. Naime, neugodno iznenađen saznanjem da jedna osamnestogodišnja veterinarska tehničarka nije znala razlikovati kozu od ovce, predložio je predstavnicima te ustanove da se organizira praktična nastava koja bi podrazumijevala dolazak svih učenika veterinarskog smjera dva puta u sedmici. Sve je ipak ostalo na prijedlogu koji je odbijen jer su konjički klub i mini zoološki vrt registrirani kao udruga građana.

BUDUĆI PLANOVI

Beganović ističe da su planovi za budućnost farme veliki i ambiciozni, ali i da svi zavise od financija. Recimo, da bi se životinje prehranile, potrebno je izdvojiti 15,000 KM za 5000 bala sijena koliko, u prosjeku, potroše na godišnjem nivou. S obzirom na to da uvijek grade nove nastambe ili ispuste (zbog životinjske zajednice koja stalno raste), potrebni su im i drvena građa i daske.

“Cilj je da prerastemo u nešto prepoznatljivo za Zenicu, za Srednju Bosnu pa čak i za Bosnu i Hercegovinu jer smo već poznati po nekim stvarima: naše životinje su sve slobodne i one mogu u svakom trenutku da se sklone od bilo kojeg posjetitelja ako im nešto nije po volji. U tom smislu, mi nismo klasični zoološki vrt jer ovdje životinje posmatraju ljude, a ne obratno. Želim da se ljudi i životinje druže. Recimo, sjednete da predahnete, a koka vam se popne na sto. Plan je i da se malo proširimo – imamo mogućnost dovesti medvjede i mnoge druge životinje, ali za to su potrebna ogromna financijska sredstva.“

Ukoliko poželite obići farmu i ugovoriti posjetu, to možete učiniti pozivom na broj +387 62 472 750. A ako želite doprinijeti daljnjem razvoju ove vesele farme, financijski pomoći možete uplatom na devizni račun (BA 393060292700404829), račun u KM (3060292730265309) ili Paypal račun (hadzihalilovic.selma [at] gmail.com).