Osmanlije su izgradile grad, a kad je kasnije vlast preuzelo Austro-Ugarsko Carstvo, grad nije uništen, već se jednostavno proširio tako da obuhvati postojeće gradsko središte. Sarajevo je multikulturalni grad. U kafiću Bečka kafana uživam u izboru kafa kao iz bečkih kafića i jedem baklavu. Nekoliko metara dalje pijem kafu iz malih bakrenih zdjela i promatram ljude koji prolaze. Neki su u kratkim suknjama i šorcevima, a neke žene su pokrivene. U zraku je miris pečenih ćevapčića. U roku od nekoliko metara, stižemo i do katoličke i pravoslavne crkve, sinagoge i džamije. Opet i iznova prolazimo pored crvenih rupe u toku gradske šetnje. "Sarajevske ruže" objašnjava naš gradski vodič. Tamo gdje su tokom opsade grada u ratu na Balkanu najmanje 3 osobe poginule od udara granata, rupe od metaka bile su ispunjene crvenom bojom u znak sjećanja. Rat ne treba zaboraviti, da se ne ponovi. Ako vam je dosta gradske vreve, do Trebevića brzo možete doći žičarom. Naš vodič vodi nas kroz šumu do njegovog omiljenog mjesta i pita nas o našim daljnjim planovima putovanja. Nije oduševljen kad čuje šta planiramo. Čak misli da je naša ideja o napuštanju grada nakon našeg dvodnevnog boravka u Sarajevu i spavanje bilo gdje usput glupa. On smatra da je mnogo bolje ostati u Sarajevu i istraživati ​​zemlju jednodnevnim izletima. Ili otići u Hrvatsku gdje je ionako sve ljepše. Ovakvo razmišljanje Bosanaca o njihovoj zemlji smo već čuli i u Švicarskoj i vjerovatno je ujedno i razlog zašto turizam u Bosni ne dolazi do punog izražaja. Suprotno njegovim savjetima, mi se držimo svoje odluke i ne žalimo ni zbog čega. Putevi su u dobrom stanju, ali u državi postoji samo kratak dio autoceste, a regionalni putevi su vrlo krivudavi i planinski uski.

Kako na daljem putu nismo rezervirali smještaj, jednostavno smo spavali gde nam se dopalo. Imamo dovoljno vremena da istražimo novi planirani grad Andrićgrad u Višegradu, a zatim se udobno smjestimo na terasu našeg smještaja negdje usred nigdje i uživamo u pogledu na rijeku Drinu, gdje su nas popodne razmazili kulinarskim delicijama. Izlet do Mostara vodi nas kroz netaknuti nacionalni park Sutjeska sa svojim hrapavim planinama i visokim drvećem. Tjentiste, ratni spomenik i dalje stoji u parku i privlači ljude sa cijelog Balkana, iako ne toliko kao u Titovo vrijeme. Prije nego što smo se odvezli u poznati grad Mostar, posjetili smo derviški manastir Blagj. Tokom dana, uske ulice staroga grada Mostara prepune su turista, a uveče se može mirno prošetati gradom ako budete imali sreće da tamo nadjete prenoćište. Za razliku od Sarajeva, ovdje se vidi još više kuća koje nisu obnovljene nakon rata i koje podsjećaju na to da suživot kultura u Mostaru možda neće uspjeti onako kako bi trebalo i to 25 godina nakon završetka rata. 

Na putu do slapova Kravice i prema Jajcu, okolina se potpuno mijenja. Prije smo se često vozili šumama, sada se vozimo prekrasnim krškim krajolikom. Ali i ovdje smo fascinirani prirodom i gostoljubivošću ljudi koji nas svugdje dočekuju prijateljski, čak iako možda ne razumiju tačno zašto provodimo svoj odmor u Bosni.
Povratak u Sarajevo, radujemo se posljednjem obroku ćevapčića prije nego što sutradan poletimo kući.

Izvor: Manuela Balzarini