BalkanEkspress bio je organizator prvih partija gdje se miksala elektronska i balkanska muzika, i tako etablirao novi trend klupske muzike. Koncerti bendova sa prostora ex-Jugoslavije u organizaciji BalkanEkspressa redovni su događaji na kulturnoj sceni Ciriha, što je značajno pomoglo ovim bendovima da naprave dalje korake u karijeri na domaćoj sceni.
Balkan je cool!
Adi: Sve je počelo tako što smo puštali muziku kao DJ-evi, da bismo zaradili nešto novaca za školovanje. Počeli smo puštati elektronsku muziku i onda pomalo ubacivali muziku sa Balkana. Meni je bilo veoma inspirativno kada sam prvi put čuo muziku Esme Redžepove. Tako sam se potpuno otvorio za romsku i ostalu balkansku muziku, i mogućnost da je stavim u jedan novi, alternativni i urbani kontekst.
Almir: Naš prvi oficijelni party bio je u Back und Brau, 2005. godine, kada smo puštali elektronsku muziku, drum&bass, i onda smo uz to počeli da puštamo Balkan sound. Ljudima se to veoma dopalo, plesali su, prilazili nam i pitali kako smo taj miks napravili. To nas je ohrabrilo i odlučili smo da tako nastavimo da radimo.
Adi: Bili smo prvi koji su ubacivali te romske ritmove u modernu muziku. Svima nama je bilo dosta narodnjaka i da se balkanska kultura identifikuje sa tom muzikom. Romsku muziku smo vidjeli kao neku alternativnu muziku, koja je dio naše kulture, ali nije ona folk muzika na koju su svi navikli da čuju. Uz to, romska muzika mogla se jako dobro miksati sa drugom vrstom muzike..
Almir: Romski bendovi su dolazili u Švicarsku kao dio world music, i poslije koncerta nije bio nikakav after party, a i ako bi se desio, onda bi tu bila sasvim neka druga vrsta muzika. Vidjeli smo da u tome leži veliki potencijal. Mi smo zaista bili prvi DJ-evi, koji su počeli da puštaju balkansku muziku u zvaničnim klubovima i koji su radili mikseve elektronske muzike sa balkanskim ritmovima.
Adi: Pružili smo publici ono što se nikada ranije nije desilo u Švicarskoj, a to je jedan spoj balkanske i švicarske kulture. Mladi ljudi naše generacije čuli su puno stvari o Balkanu od svojih roditelja, a neki su možda i mali dio te kulture doživljavali na porodičnim slavljima. Ali, oni nisu zaista osjećali šta je taj balkanski identitet, iako su osjećali da im on pripada. Uvijek su se pomalo na neki način i stidjeli te kulture, i to što su sa Balkana. Za njih je bio potpuni šok da čuju romsku ili rock yu-muziku sa elektro beatom, da mogu uz to da plešu, i da sve to bude cool! Oni se više nisu stidjeli ni što su sa Balkana, ni te balkanske muzike. To je bilo novo! Za njih je zaista bio šok kako je sve to moglo da bude moderno!
Almir: Bilo je ljudi koji na početku uopšte nisu htjeli sa nama da pričaju na našem jeziku, nego samo na njemačkom. I onda vremenom, ispostavilo bi se da veoma dobro govore naš jezik. Mi smo zaista pomogli ljudima koji su dolazili na naše partije i koncerte da prođu kroz jedan proces emancipacije sa ovom muzikom i da prihvate svoje porijeklo. Mi smo pokazali da to može da bude cool! Sa druge strane, učinili smo da Švicarci ne gledaju više Balkan kao nešto negativno i da promijene svoj stav i prema nama lično, i prema našoj kulturi.
Adi: Od 2006. do 2008. godine sarađivali smo sa Moods-om, poznatim klubom u Cirihu. Organizovali smo koncerte Fanfare Ciocarlia, Amire Medunjanin, Bobana Markovića, Mostar Sevdah Reunion, Baba Zula, i mnogo partija, gdje je balkanski sound postajao sve prepoznatljiviji i popularniji. Međutim, kolege u Moods-u su htjeli da zadrže balkansku muziku kao world music, a mi smo htjeli da kreiramo nešto dinamičnije, više orijentisano prema mlađoj publici. Tako smo počeli da radimo u Stall 6, gdje smo dobili tu mogućnost.
Almir: U Stall 6 počeli smo da organizujemo koncerte bandova sa Balkana, koji su bili alternativniji. Među prvima smo organizovali koncerte Dubioze Kolektiv iz BiH, koji je danas međunarodno poznati bend. Organizovali smo i koncerte Zostera, Sarsa, Ede Majke, a bili smo i prvi koji smo organizovali koncert Damira Imamovića, koji kombinuje sevdah i jazz. I on je danas veoma poznat muzičar, koji organizuje koncerte po čitavoj Evropi. Radili smo koncerte i u klubovima Exil i Gonzo.
Adi: Vrlo je zanimljivo kako se publika mijenjala na našim koncertima i partijima. Na početku su Švicarci bili naša publika. Tu su bili i naši prijatelji, koji su bili manjina, ali koji su pravili dobru atmosferu, plesali i družili se. I Švicarcima se to svidjelo. Voljeli su intenzitet tih partija i jednu potpuno slobodnu i relaksiranu atmosferu. Onda je počelo dolaziti sve više i više naših ljudi. To su bili mlađi ljudi, koji nekako nisu imali jasan identitet, koji su ili ignorisali ili potiskivali svoje balkansko porijeklo. Njima se dopadala naša muzika i naš pristup miksanju muzike, a dopalo im se i da vide da mladi Švicarci također vole naše partije i koncerte. Tu je uvijek bilo puno energije, puno se plesalo i družilo.
Almir: Naša namjera bila je da balkansku kulturu napravimo hipsterskom. Svi su prezentirali balkansku muziku samo kao world music, a mi smo napravili zabavu od toga. Mi smo zaista uspijeli prezentirati balkansku kulturu kao nesto cool, što se sviđa i Švicarcima i Balkancima.
Adi: Jednom smo napravili party "Yugos von nebenan", a jedan drugi pod nazivom Alles, was Sie schon immer über den Balkan wissen wollten, aber bisher nicht zu fragen wagten (po naslovu filma Woody Allen). Išli smo na to da malo i iritiramo i provociramo sa Balkanom, i da se igramo sa političkom korektnošću. Švicarska publika bi nam prilazila i govorili da nisu nikada bili na boljem partiju, koji je bio više prijateljski. Mi nikada nismo imali zaštitare, jer nam nikada nisu ni trebali, nikada nismo imali ni najmanji problem. Kod nas su dolazili svi, i Hrvati, i Srbi, i Muslimani, i svi su se osjećali dobro.
Almir: Svi su bili jedno na našim događajima i partijima. Vjerovatno zato što mi sami nismo imali nikakvo nacionalno opredjeljenje, i nama nije bilo važno da li bend dolazi iz Bosne ili Hrvatske ili Srbije, bilo je važno da je bend dobar i da nudi neke alternativne i nove ideje. I ljudi su to prepoznavali i mogli su dobro da se osjećaju bez obzira ko su.
Adi: Mi sami smo živjeli tu neku balkansku melanholiju i strast, i mi bismo zajedno sa publikom plesali i pjevali. Naši događaji nisu bili kao drugi, gdje je dominirala trendovska muzika, i gdje su svi kao ribe u akvariju, gdje se svi gledaju, ali nema nikakve komunikacije i interakcije. Razbili smo ukočenost! Balkanska muzika je dosta melodična i to navede ljude da vrlo brzo počnu da plešu. To je sasvim drugo nego kada se npr. pleše tehno. Mi smo stalno šokirali našom muzikom. Stalno smo povezivali vrijednosti Balkana i balkanske muzike sa trendovskom muzikom. Svi su nas pitali odakle nam hrabrost da to činimo?! Dobra stvar koju smo učinili je da se nismo fokusirali na pojedinačna imena nego na brend, BalkanEkspress. I publika se identificirala sa BalkanEkspress-om.
Almir: Tako smo postali više orijentisani na domaću publiku i bandove koji su zanimljivi za balkansku mlađu publiku. Mi smo pomogli mnogim bendovima i muzičarima da dođu u Švicarsku i naprave koncert, u vrijeme kada nisu mogli kod kuće da sviraju i imaju koncerte. Ovdje bi vidjeli i šta je profesionalna organizacija, sreli bi švicarske muzičare i vidjeli kako oni funkcionišu na muzičkoj sceni, i to im je puno pomoglo za dalju karijeru. To im je bila velika motivacija da prebrode lokalne prepreke, a i za lično samopouzdanje da su dobri i da publika želi da ih sluša.
Počeli smo da radimo i velike koncerte u Volkshaus, a najveći uspjesi bili su kada smo organizovali koncerte Đorđe Balaševića i Josipe Lisac.
Adi: Sada organizujemo redovno događaje u BalkanBaru u Photobastei, koji je najveći izložbeni prostor za fotografije u Zürichu. Tu smo primijetili da dolazi nova i mlađa publika, koja je čula od ostalih da radimo dobre stvari. Mi smo drugačiji dj-evi i organizatori od ostalih, jer uvijek komuniciramo sa našom publikom. Mi učestvujemo u svemu što se dešava, nemamo nikakvu distancu prema našim gostima i publici. Mi smo počeli sa balkanskom i elektronskom muzikom, jer smo to znali najbolje, i htjeli smo da pravimo taj miks. Mi smo u stvari htjeli da približimo ta dva svijeta, Balkan i Švicarsku, tradicionalno i novo.
Almir: Moja motivacija je u ljubavi prema kulturi Balkana, za koji smo vezani. To je jedna lijepa nostalgija koja nije vezana za jednu određenu zemlju na Balkanu ili određen grad, već za određeni kulturni prostor.
Adi: Ja sam uvijek morao mojim prijateljima Švicarcima da objašnjavam šta je Balkan, i istoriju, i rat, i kulturu, i običaje, i odgovaram na ko zna kakva pitanja... I onda, činilo mi se da je najbolje da kroz muziku pokažemo šta je naša kultura, jer ljudi su zaista imali jednu jednostavnu, i često negativnu, sliku o Balkanu.
Almir: Htjeli smo da razbijemo te predrasude i da pokažemo kako je moguće da se te dvije kulture sretnu. I kada vidimo da se svi dobro osjećaju i niko nema distancu, ne boji se i ne stidi se, znamo da smo napravili dobar posao. To je u stvari bila naša glavna motivacija.
Adi: Mi smo napravili jedan most između dvije kulture. Mi smo ušli sa balkanskom muzikom na švicarsku scenu i napravili balkansku kulturu zanimljivom. I ono najvažnije, naši ljudi su dolazili da upoznaju druge naše ljude, koji su tragali za balkanskom urbanom i modernom kulturom. Kroz BalkanEkspress svi smo mogli da proživljavamo našu kulturu ovdje, u Švicarskoj, a ne da putujemo na Balkan da bi je osjetili. I uspjeli smo da učinimo da se ta kultura dopadne mladim Švicarcima i da misle da je zaista cool!
Almir: Volio bih da za kraj kažem da smo otvoreni za saradnju sa novim ljudima koji imaju inicijative, i koji bi htjeli da rade performanse, izložbe, koncerte i slične događaje. Htjeli bismo da ohrabrimo mlađe ljude da prihvate svoje porijeklo kao bogatstvo, i da budu slobodni i kreativni.
--------------------
Adi Elezović imao je 12 godina kada je 1993. stigao u Švicarsku. Danas radi za CKV kao event manager.
Almir Elezovic stigao je sa 16 godina u Zürich, 1995. godine. Danas radi u Laser Enterprise kao šef tima.
Za dodatne informacije posjetite web stranicu: http://www.balkanekspress.ch ili Facebook stranicu: https://www.facebook.com/balkanekspress/