Ivica Petrušić, svestrani Bosanac čiji rad prati fotograf National Geographic-a i The New York Times-a
Biografija
Ivica Petrušić, rođen u selu Guča Gora u blizini Travnika, upravo mjestu svog porijekla duguje dio današnjeg uspjeha. Iako je osoba koja svojim karijernim dostignućima itekako impresionira, kao jedan od svojih najvećih uspjeha ističe svoj muzički angažman. U spomenutom selu se, tvrdi gospodin Petrušić, oduvijek pjevalo te će upravo na tom mjestu i razviti ljubav prema tonu, melodiji i muzičkoj harmoniji. "Uz pjesmu jedeš, uz pjesmu se družiš. U Gučoj Gori smo svakodnevno bili okruženi šargijama, gitarama, harmonikom te će muzika vremenom za mene postati značajna koliko i hljeb. Čak mi je i baka govorila: 'Bog te bolje čuje dok pjevaš nego dok pričaš'", kroz smijeh nam objašnjava Ivica, te ističe da je, u određenom životnom trenutku muzika ipak morala postati sporedna. Ali, nasreću nakratko...
Devedesetih godina, kao bosanskohercegovačka izbjeglica, stiže u Švicarsku u kojoj će, zahvaljujući svom omladinskom angažmanu, kulturnom djelovanju i radu u arhitektonskom birou pokucati na vrata politike. Smetale su mu, tvrdi, predrasude prema izbjeglicama porijeklom iz bivše Jugoslavije zbog čega osniva politički pokret "Secondos Plus". Ovim potezom želio je, prvobitno, dokazati da "nisu sve izbjeglice iste", ni ne sluteći koliki će uspjeh postići osnivanjem pokreta.
Boreći se protiv sve jače desnice, za kratko vrijeme u čak osam švicarskih kantona spomenuti pokret dobija značajan broj pristalica. Ova činjenica omogućila je Petrušiću da prvobitno postane dijelom Gradskog, a zatim i Kantonalnog parlamenta. Ulazak u Nacionalni parlament zamalo je izostao. No, stečena popularnost učinila je da Ivica postane "trn u oku" brojnih, pa čak, i ljevičarskih političara što će, nakon desetogodišnjeg angažmana, rezultirati povlačenjem iz same politike.
No, sve ovo nije bilo dovoljno da muzika zauvijek ostane po strani. Danas, osim što svoju publika uveseljava brojnim pjesmama i neobičnim aranžmanima, svojim studentima na Univerzitetu primijenjenih nauka u Lucernu prenosi stečeno znanje, kao i uposlenicima i članovima rasprostranjene mreže i-platforme čiji je član, ali i jedna od ključnih figura Upravnog odbora.
Bend "Šuma čovjek"
Spomenuta ljubav prema muzici uporedo se razvijala sa Ivicinim fizičkim i mentalnim razvojem. Već 1995. godine, zahvaljujući švicarskom nastavniku koji je prepoznao njegov muzički potencijal, osniva prvi bend nazvan "Kids of time" s kojim će izdati i prvi CD, što je, čak i za Švicarsku, u tom trenutku bilo prilično neuobičajeno.
No, vremenom će gospodin Petrušić organizirati brojne muzičke manifestacije, u Švicarsku dovoditi bh. bendove poput Dubioze Kolektiv, Švicarcima predstavljati zvuke Ede Majke te na taj način svoje sugrađane upoznavati sa balkanskom muzikom. Sve ove aktivnosti bile su uvertira osnivanju, ali i današnjoj popularnosti benda "Šuma čovjek".
Već samo ime benda izaziva znatiželju. Prve njihove probe održavale su se u Ulici Waltman Strasse što, u doslovnom prevođenju na BHS jezike, znači šuma čovjek. Baš ovaj prevod članovima benda učinio se prikladnim i relevantnim.
No, i sam sastav benda je pomalo neobičan. Manuel Wuelser porijeklom iz Švicarske, zatim Hafid Derbal porijeklom iz Alžira, Ivica Petrušić porijeklom iz Bosne i Hercegovine samo su neki od članova ovog benda koji svoje pjesme pišu na čak šest jezika - francuskom, arapskom, BHS jezicima, zatim na njemačkom, engleskom i španskom. Iako ne govore svi članovi sve navedene jezike, ljubav prema muzici ih vodi u istom smijeru, a sve što oni osjećaju dok je stvaraju, publika osjeća dok ih sluša.
Slična situacija je i sa žanrovima. Svojim pjesmama spajaju balkansku muziku, zatim polku, jazz i brass pjevajući najviše o domovini, identitetu, sjećanjima i bitkama sa samim sobom. Ipak, najzanimljiviji je detalj gotovo neprimjetnog prelaza iz jednog jezika u drugi, te isticanje prisutnog kontrasta koji opisuje i njih same.
"Svi smo potpuno različiti, a opet djelujemo zajedno i potpuno se razumijemo. Umjetnost, lijepa melodija i ambijent nam omogućavaju da, naizgled, različiti činimo jednu cjelinu. Upravo na taj način dokazujemo i Bosni i Hercegovini da su različitosti itekako moguće i prihvatljive", dodaje Petrušić.
Do sada su u Švicarskoj, u državi u kojoj trenutno žive svi članovi ovog benda, sasvim neočekivano stekli ogromnu popularnost, iako se, kako Petrušić tvrdi, nisu služili uobičajenim marketinškim trikovima. "Niti sviramo pop muziku, niti često pjevamo na engleskom jeziku niti imamo zvučno ime", dodaje. No, među brojnom publikom željnom njihovih pjesama rijetko se nađe neki, porijeklom, Bosanac i Hercegovac.
Ipak, ni ta činjenica nije spriječila članove benda da, na svoj način, promovišu našu državu. Jedan njihov spot već je sniman u okolini Travnika, a reakcije članova benda, osoba koje su se prvi put susrele sa Bosnom i Hercegovinom su neprocjenjive, ističe Petrušić. Spot za navedenu pjesmu pogledajte ovdje.
Fascinirani našim prirodnim ljepotama i bosanskohercegovačkom jednostavnošću, članovi ovog švicarskog benda odlučili su dodatna četiri spota snimiti upravo u bh. gradovima, uz pomoć ekipe režisera porijeklom iz Beograda. Samo snimanje spotova zakazano je za ljeto 2021. godine. Priliku da zabilježi te trenutke neće propustiti ni Dominic Nahr - fotograf koji radi za National Geographic i The New York Times, koji rad našeg Ivice prati već godinama.
Do tada, na ovom linku poslušajte najveći hit benda "Šuma čovjek" nazvan "Bouge ton cœur". Uživajte!
Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.