Nejira Nalić McCarrik svoju karijeru je započela početkom 1990-ih kada je osnovala "Crveni ljiljan", nevladinu organizaciju koja se bavila humanitarnim radom. "Crveni ljiljan" bio je fokusiran na podršku bolnicama i domovima za lica treće životne dobi, prijem i smještaj izbjeglica te na koordinaciju Centra za raseljena lica. Međutim, danas kada se sjeti ovog perioda, riječ “karijera” za Nejiru zvuči grubo.
Ti davni dani nose sjećanje na činjenicu da je jedno vrijeme radila i kao prevoditeljica Roya Gutmana, novinara koji je prvi u svjetskoj javnosti iznio vijesti o ratu, logorima, silovanjima i svim užasnim scenama koje je rat donio sa sobom. Kako kaže Nejira, priče zlostavljanih žena prate je i danas.
Nejira je kasnije radila i kao voditeljica za lokalizaciju psihosocijalnog projekta Danskog vijeća za izbjeglice. Tako je nastao BOSPO - Bosanski savjet za pomoć, u kojem je Nejira kroz strateška opredjeljenja radila na ekonomskoj podršci žena i izgradnji društva poslije rata, kao i na pružanju informacija i pravne podrške. Već 1996. godine BOSPO je krenuo pilotirati mikrokreditiranje za žene (Svjetska banka) i projekat informativno - pravne pomoći za raseljena lica (USAID, kasnije UNHCR).
Kroz svoje iskustvo u nevladinim organizacijama, Nejira je primjetila koliko nevladin sektor uživa povjerenje stranih institucija, za razliku od vladinih institucija koje društvu i pojedincu ne pružaju nikakvu podršku.
Kad govori o položaju mikrokreditnih organizacija u BiH, Nejira ističe da je gotovo nemoguće bilo šta promijeniti kako bi se ostvario interes sektora i klijentica i klijenata u BiH. Zakon se nije promijenio od 2006. godine, a odredbe koje postavljaju bankarske agencije za rad mikrokreditnih organizacija sve su striktnije. U Federaciji BiH, kaže Nejira, još je i teže raditi, prelaziti iz jednog pravnog oblika u drugi, te kapitalizirati na dosadašnjem uspjehu.
Međutim, Nejira koja je nekoliko godina uspješno vodila Udruženje mikrokreditnih organizacija u BiH (AMFI BiH), i dalje vjeruje da bi se povoljnije okruženje za rad i povoljnija sredstva mogli obezbjediti ukoliko bi predstavnici institucija radili zajedno s predstavnicima i predstavnicama mikrokreditnog sektora.
Krajem 2018. godine, nakon dvadeset i tri godine rada, Nejira završava svoju karijeru u MI-BOSPO-u i seli u Švicarsku.
Budući da razultate ostvarene u MI-BOSPO organizaciji smatra najuspješnijim u svojoj karijeri, otići iz nje Nejiri nije bilo lako.
U tom periodu koji je bio pun izazova, Nejira je odlučila da ostane aktivna, završila je fakultet, učila francuski jezik i radila na organizaciji susreta “Platforma za feministički aktivizam” sa prijateljicom Laurom.
Već nekoliko mjeseci Nejira Nalić McCarrick radi na poziciji fundraisera u organizaciji i-dijaspora, što smatra izazovom. Ideja da više strateški brinemo za Bosnu i Hercegovinu, dajemo doprinos u građenju povjerenja između ljudi u BiH i dijaspore i otvaramo teme koje se tiču ekonomskog razvoja su glavna odlika rada i-dijaspore.
Nejiri se, kako kaže, svidjelo to što je i-dijaspora fokusirana na okupljanje dijaspore u podršci BiH, bez nacionalnih predznaka.
Posao pronalaženja i obezbjeđivanja sredstava ozbiljan je poduhvat i predstavlja veliki izazov, što Nejiru posebno motiviše da radi. Posao fundraisera, objašnjava Nejira, podrazumijeva da razumijete organizaciju, kontekst i svrhu rada, te da u skladu s tim pronađete donatora koji to želi podržati. Kada se nađe takav spoj, onda je uspjeh obostran, a nerijetko i dugoročan.
Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.