Prvi susret Švicarkinje Laure Meier sa Bosancima i Hercegovcima događa se tokom njenog pohađanja osnovne škole, u toku devedesetih godina. Tih godina veliki broj Bosanaca i Hercegovaca, ali i uopće „Balkanaca“ iselio je u ovu „obećanu zemlju“. Iako u tom trenutku, kako Meier tvrdi, nije mnogo znala o balkanskim zemljama, u osnovnoj školi upoznaje prijatelja iz Bosne i Hercegovine s kojim, u konačnici, ne priča mnogo o njegovom porijeklu.
Tokom odrastanja, obrazovanja i usavršavanja, Meier stiče bolje razumijevanje za zemlje Zapadnog Balkana, a posebno nakon samog studija. Zainteresirana za vanjsku politike Švicarske, Laura se prijavljuje na praksu u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova koja će je, slučajno ili ne, uputiti ka Jugoistočnoj Evropi.
„Što sam više čitala o ovoj regiji, sve više pitanja mi se nametalo na koja sam trebala dobiti odgovore“, govori nam Meier.
Prvi susret sa Sarajevom
Ova Laurina životna avantura morala je, čini se, započeti upravo u Bosni i Hercegovini.
„U Sarajevo sam sletjela početkom januara. Bio je hladan i 'siv' zimski dan s mnogo snijega, a u zraku se mogao osjetiti specifičan miris. Miris koji nikada neću zaboraviti. Na aerodromu me dočekao otac tadašnje moje gazdarice, koji me je, svojim toplim pogledom, podsjetio na mog djeda. Odmah me je automobilom poveo u prvi obilazak grada. Na svu sreću pomalo je govorio njemački jezik, te mi je upravo na njemačkom približio i pobliže objasnio pojedinosti u vezi s gradom. Već tada su se pojavili odgovori na neka od mojih pitanja, no istovremeno javilo se mnogo novih pitanja čije odgovore sam tek trebala otkriti.
Tokom prva tri mjeseca boravka u Bosni i Hercegovini imala sam priliku upoznati zemlju, njen prekrasan krajolik, planine, rijeke, različite gradove i uopće život u Bosni i Hercegovini. Ali, najvažnije, imala sam priliku razgovarati s toliko sjajnih i nadahnjujućih ljudi koji su, bez pogovara, odgovarali na moja brojna pitanja.
Nakon tri mjeseca s divnim uspomenama u glavi, odletjela sam nazad u Švicarsku, znajući da se u Bosnu i Hercegovinu zasigurno moram ponovo vratiti. I to sam učinila i brže nego što sam mislila, nakon četiri mjeseca boravka u svojoj rodnoj zemlji. I, iako možda zvuči čudno, tek po dolasku u Sarajevo sam se ponovo osjećala kao kod kuće“, prepričava Meier za i-platformu.
Prednosti i mane života u BiH iz švicarske perspektive
„Živeći gotovo godinu dana u Sarajevu, još jednom sam shvatila koliko je ugodan život u Švicarskoj i koliko sam privilegovana. To ću vam objasniti na jednostavnom primjeru. Kada sam odlučila doći u Bosnu i Hercegovinu, nisam morala podnositi zahtjev za vizom, platiti je i riskirati da mi ulazak na teritorij te zemlje možda neće biti dopušten.
Također, na osnovu razgovora s ljudima, ali i na osnovu vlastitog iskustva sada mogu navesti brojne nedostatke života u Bosni i Hercegovini. No, najviše me brine nedostatak perspektive za mlade osobe. Mnogo me rastužila činjenica da je glavni cilj toliko sjajnih mladih ljudi odlazak i napuštanje Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj su rođeni i koju toliko vole.
Ipak, boravkom u Sarajevu spoznala sam i brojne prednosti vašeg stila života. Tu se mnogo lakše 'živi u datom trenutku'. Život u Bosni i Hercegovini unio je smiraj u moj život. Ljudi u Bosni i Hercegovini naučili su me šta znači odvojiti vrijeme za ono što me čini sretnom. Naučila sam šta znače zajedničko druženje, ručak ili zajednička kafa“.
Bosanke i Hercegovke
Iako je, kako Meier tvrdi, u Švicarsku ponijela brojna iskustva, presudan utjecaj na nju su imale neumorne Bosanke i Hercegovke.
„Naši zajednički razgovori o životu u Bosni i Hercegovini, njihove životne priče, njihove želje, strahovi, ali i neumorna borba za vaše društvo itekako su me impresionirali. Nikad nisam upoznala toliko sjajnih i snažnih žena. I, kad sam ih na kraju razgovora pitala šta mogu učiniti za njih i kako ih podržati, one su se nasmijale i kazale da je najbolje da pričam o njima, o Bosni i Hercegovini i da svijetom prenosim svoje oduševljenje vašom zemljom. I to je upravo ono što i danas nastavljam raditi“.
Zbog svega navedenog, Laura Meier poziva Bosance i Hercegovce i uopće osobe s prostora Zapadnog Balkana na što bolju i snažniju promociju naših zemalja.
„Mnogi ljudi iz bivše Jugoslavije žive u Švicarskoj, ali kako pokazuje moje vlastito iskustvo, Švicarci često vrlo malo znaju o njima, njihovom porijeklu i kulturnom bogatstvu zemalja iz kojih dolaze. Okupljajući ljude i dijeleći iskustva, stvorite nove kreativne načine za saradnju između Bosne i Hercegovine i Švicarske. Sigurna sam da će zainteresiranost biti obostrana“, zaključuje ova Švicarkinja.