Prof. Damjanović, član mreže i-dijaspore: “Podučavanje je vid državne službe za zajednicu”
Zidovi Damjanovićevog ureda prekriveni su plakatima na kojima su prikazani kristali u duginim bojama. Najdraži mu je, dodaje, poster minerala proustita na kalcitu, zbog njegove dvobojnosti, odnosno dualne strukture. Osim podučavanja, Damjanović vodi istraživačku grupu o feroelektricima i funkcionalnim oksidima unutar EPFL-ove škole inženjerstva. Međutim, vjeruje da je osvajanje nagrade za najboljeg učitelja u svojoj sekciji bila najveća čast koju je mogao dobiti prije odlaska u penziju.
Svaki materijal priča svoju priču
Damjanović se pridružio EPFL-u 1991. godine, te je oduvijek smatrao da njegova uloga učitelja ima prioritet u odnosu na njegovo istraživanje. “Podučavanje mi je jako važno”, kaže. "Ja to vidim kao državnu službu za zajednicu."
Kad god svojim studentima prezentira novi materijal, on također opisuje društveni i geopolitički kontekst koji ga okružuje. To pomaže da se ova nauka učini još zanimljivijom, te proširuje opće znanje učenika. “Svaki materijal ima priču za ispričati”, kaže on. “Posebno za materijale koji se koriste u elektronici. Vrlo je važno objasniti odakle potiču, te prezentirati sve čimbenike povezane s njihovom upotrebom. Npr. litij koji se koristi u automobilskim baterijama može doći iz rudnika u Boliviji. Ovi rudnici imaju direktan utjecaj na javnu politiku zemlje. Učenici moraju znati takve stvari kada kasnije budu koristili materijale u svom radu.”
Izazovi podučavanja
Kada je pandemija prouzrokovala premještanje nastave iz učionica na internet, Damjanović, koji je oduvijek bio staromodna vrsta učitelja, morao je smisliti potpuno novi način vođenja lekcija. “Bilo je to stvarno teško vrijeme, posebno za moje učenike”, kaže. "Obavezao sam se raditi još više kako bih im pomogao da kroz ove izazove prođu što lakše. No, to je značilo provođenje vikenda snimajući predavanja i korištenje vremena na času za odgovaranje na pitanja. Ipak, bio sam sretan što su primijetili trud koji sam uložio. A, posebno su me dirnule povratne informacije koje sam dobio u evaluacijama za svoj online doktorski kolegij. Većina doktoranada koji su pohađali kolegij odvojili su svoje vrijeme da bi prokomentirali naš zajednički rad, ali i interakciju."
Zastoji su, također, dijelom procesa
Damjanović smatra da studenti koji dolaze na EPFL nisu dovoljno pripremljeni za to kakav je zapravo akademski život. “Njihovi profesori u srednjoj školi zasljepljuju ih pričama o nevjerojatnim otkrićima napravljenim u profesorskim laboratorijima, ali stvarnost istraživanja je zapravo sasvim drugačija”, kaže on. “To je težak, često zamoran posao.” Zapravo, toliko je teško da su zastoji redovan dio procesa. Damjanović smatra da se i sam često suočavao s određenim preprekama, ali da su mu one, u konačnici, pomogle da postigne ovo što je danas postigao. "Oduvijek sam smatrao da je nauka moj poziv i to je ono što me spasilo", tvrdi Damjanović, koji dodaje da mu je upravo ovaj poziv i pomogao da se izrazi u svijetu u kojem se često osjeća neshvaćeno.
Čitaj da bi postao bolji pisac
Kad se ne bavi istraživanjem, Damjanović svoje vrijeme provodi čitajući. “Pročitao sam gotovo sve što mi dođe u ruke”, kaže. “Mislim da je čitanje ključno za dobro zapisivanje rezultata istraživanja ili teze. Pomaže vam jasnije iznijeti svoje misli i bolje razumjeti i objasniti svijet oko sebe.” Trenutno čita romane hrvatskih autorica, ali bi preporučio i autobiografiju fizičara Richarda Feynmana, jer je dobar primjer kako na zanimljiv način objasniti komplicirane koncepte i naučni proces.
Iako će uskoro skidati plakate sa svojih zidova, Damjanović se još ne planira povući iz istraživanja. Nastavit će s radom godinu dana u Sloveniji i Njemačkoj prije nego što se vrati u Švicarsku, kako bi uživao u penziji.
Izvor: epfl.ch
Napomena: Preuzimanje dijelova ili cijelog teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora.