U nastavku pročitajte odgovore na pitanja o iskustvu povratka i svakodnevnom životu:
1. Šta vas je motivisalo da se vratite u BiH nakon života u Holandiji?
Postoji mnogo razloga zašto smo se odlučili vratiti u Bosnu, ali glavni motiv bila je odgovornost u odgoju moje tri kćerke. U Holandiju sam došla sa 16 godina, tamo sam se školovala i provela 29 godina u radnom odnosu. Prvi put sam postala majka sa 37 godina, i dobro poznajem holandsko društvo i njihove vrijednosti. Tokom jednog razgovora sa socijalnim radnikom uočila sam značajne razlike u odgoju djece između holandskog i našeg društva.
Sve vrijednosti koje ja poštujem i cijenim u društvu u kojem sam odrasla, bile su suprotne od onih koje su važne u Holandiji. Na primjer, u Holandiji se poštovanje ne dobiva automatski, već se zaslužuje imetkom i radnom funkcijom. Razlike među ljudima se prihvataju i prema njima se postupa kao prema svakodnevnim pojavama. Također, vrijednost osobe procjenjuje se prema poslu koji obavlja.
Nisam mogla prihvatiti te vrijednosti u odgoju moje djece. Djeca u Holandiji provode puno vremena u školi, od 8:30 do 15:00, a potom u "daycare" centrima. Nisam željela da društvo odgaja moju djecu, bez obzira na luksuz i buduće perspektive koje su imali. Zbog toga sam odlučila ostaviti sve i vratiti se u BiH, kako bih preuzela odgovornost kao majka i posvetila se njihovom odgoju.
2. Koliko je teško ili lako bilo prilagoditi se životu u BiH nakon života u Holandiji?
Nisam se morala prilagođavati jer sam tačno znala razlog svog povratka. Nije bilo dilema jer sam konačno dobila i vrijeme i svoju djecu, da zajedno prolazimo kroz dane, da ih bodrim, podržavam, učim i usmjeravam u svakodnevnim aktivnostima. Osjećam da sam se vratila svojim vrijednostima i svojoj pravoj kući. U mom slučaju, to nije Banjaluka, gdje sam rođena i gdje su se moje vrijednosti formirale, već Kladanj, gdje se zaista osjećam kao kod kuće.
3. Kako su vaše tri kćerke doživjele preseljenje? Da li su postale više povezane s lokalnom zajednicom i kulturom?
Moja djeca su i prije i poslije povratka ostala sretna i zadovoljna, jer vide sretne i zadovoljne roditelje. U kontaktu sa lokalnom zajednicom primjećuju odraz mene – interesovanje, poštovanje, ljubav i pažnju, zbog čega se osjećaju prihvaćeno, iako pričaju drugi jezik. Zajednica i kultura im daju identitet zdravog duha, razvijaju samopoštovanje, samopouzdanje i, najvažnije, osjećaj sigurnosti.
Nakon što smo čuli o prilagodbi djece i njihovoj povezanosti s lokalnom zajednicom, majka porodice s nama dijeli i svoja razmišljanja o razlikama između života u Holandiji i Bosni i Hercegovini. Njeno iskustvo života u dvije različite kulture donosi zanimljive uvide u osjećaj slobode, radne navike i samostalnost.
Pored tih ključnih razlika, majka ima i jasan savjet za sve one koji razmišljaju o povratku.
4. Koje su glavne razlike koje ste primijetili između života u Holandiji i BiH?
Glavne razlike između života u Holandiji i ovdje su u osjećaju slobode. Ovdje se osjećam slobodnom u svom padu ili uspjehu. U Holandiji je sve isplanirano i pod kontrolom, što može biti dobro jer znaš tačno kako, gdje i kada, ali meni je ta kontrola postala stresna. Njima je to davalo mir, dok sam ja gubila svoju spontanost i sposobnost da uživam u trenutku. Ovdje mogu da živim u momentu i preuzmem odgovornost za svoje odluke.
Druga velika razlika je u radnoj navici i uslovima rada. U Holandiji, kada imaš posao, pravila se poštuju sa obje strane – i poslodavca i radnika, a kupac je kralj, jer on održava ekonomiju. Nažalost, kod nas to nije slučaj – kupac često nije bitan, prodavcima nije važno da li će nešto prodati, a radnicima samo da završe posao. Poslodavci se žale da nema radnika, a radna etika je često zanemarena.
Treća razlika je u samostalnosti. U Holandiji se samostalnost potiče od malih nogu i ključna je za formiranje ličnosti. Kod nas, roditelji često idu linijom manjeg otpora, rješavajući probleme umjesto djece, zbog čega djeca postaju zavisna. Kada roditelji nisu u stanju da riješe problem, djeca traže načine da si olakšaju, što može imati negativne posljedice.
5. Kako biste opisali kvalitet života u BiH, posebno kada je riječ o svakodnevnim rutinama i slobodnom vremenu?
Kvalitet života u BiH za mene je neprocjenjiv. Smatram da je kvalitet onda kada se svakom momentu u danu svjesno posvetiš, kada su ti misli i osjećanja baš u tom trenutku. U svim svakodnevnim rutinama, kakve god one bile, ja ih doživljavam u potpunosti. U Holandiji ljudi idu na terapije da bi to postigli, dok je ovdje to dio svakodnevnog života. Meni je to neprocjenjivo i nazivam to slobodom i kvalitetom života.
6. Da li ste osjetili podršku zajednice i prijatelja nakon povratka?
Kad smo javili porodici naše planove, bili su uplašeni i u nevjerici. Oni koji žive u BiH gledali su na to drugim očima. Kada smo se vratili i uzeli vremena jedni za druge, shvatili su srž. Oni su naša velika podrška, a mi njima velika motivacija da uvide da posjeduju nešto što na Zapadu nema cijenu. Na Zapadu imaju sat, mi ovdje imamo vrijeme.
7. Šta biste savjetovali drugim porodicama iz dijaspore koje razmišljaju o povratku u BiH?
Moj savjet za druge porodice bi bio da dobro razmisle šta je smisao života, koliko god on trajao, i da budu hrabri da donesu takvu odluku u životu.
Nakon što smo saznali više o razlozima povratka i prilagodbi životu u Bosni i Hercegovini, razgovor prelazi na njihove planove za budućnost i vrijednosti koje su sa sobom donijeli iz Holandije. Majka porodice govori o dugoročnim ciljevima, lekcijama koje su naučili, ali i najposebnijim trenucima koje su doživjeli od povratka u domovinu.
8. Kakvi su vaši dugoročni planovi – da li vidite svoju porodicu kako dugoročno ostaje u BiH ili možda razmišljate o nekom novom koraku?
Naši planovi su bili da se vratimo u BiH i da živimo jednostavan život. Želimo se vratiti prirodi i životinjama, osnovati seosko domaćinstvo i dijeliti naše osjećaje sa svim ljudima koji nam se nađu na putu ili nas posjete. Također, cilj nam je razvijati turizam u našoj zemlji i pokazati svijetu kakva prirodna blaga imamo i kakvi smo mi ljudi.
U veselom duhu, dodala bih da ću ovog puta pustiti srce da odluči da li mu je ovdje mjesto ili ćemo opet spakovati kofere i krenuti dalje.
9. Šta ste naučili iz svog iskustva života u Holandiji što biste željeli primijeniti ovdje u BiH?
Kao što sam u prethodnim pitanjima već rekla i navela nekoliko stvari, sada ću pokušati da dam konkretniji odgovor – krenuću od stvari koje su moguće bez da mijenjam političare:
Svijest o odgovornosti – da svako shvati da je odgovoran za svoja djela i postupke.
Samostalnost – počevši od djece, moramo raditi na razvijanju samostalnosti.
Samopoštovanje, samopouzdanje i ambicija – poslije rata, stanovnici BiH, zahvaljujući nekim pojedincima, izgubili su ove vrijednosti. Ako pojedinac misli da je zaslužio ono što ima, neće se boriti za nešto drugo ili nešto više. Ovdje je kolektivno stanje u pitanju.
10. Da li ste ikada imali trenutke sumnje u svoju odluku o povratku? Ako jeste, kako ste se nosili s tim?
Da nisam imala povjerenja u sebe, partnera ili, posebno, u svoju djecu, nikada se ne bih usudila na ovakav korak. Međutim, upravo zato što sam imala to potpuno povjerenje, nisam imala ni jedan trenutak sumnje niti pomislila da sam napravila pogrešan korak u životu.
11. Šta biste izdvojili kao najposebnije trenutke koje ste doživjeli nakon povratka u BiH?
Moj najposebniji i najemotivniji momenat bio je kada sam otišla da podignem svoj prvi lični dokument kao državljanin BiH, moju ličnu kartu. Suze su same tekle zbog tuge i radosti. Također, svaki put kada ujutro napravim kafu, sjednem na balkon i pogledam ona brda, osjećam se ispunjeno. Drago mi je kada vidim kod komšije ovce kako pasu i čujem razne zvukove. I kada izađem kod svekrve u Sarajevu rano ujutro po hljeb, a onda u 9.00 h konobar u kafiću ispred zgrade ne može da stigne od posla, jer je kafić pun i nema ni jednog slobodnog mjesta. To je osjećaj da živite, to je Bosna!
Njihova priča svjedoči o tome kako povratak ne znači samo povratak u rodnu zemlju, već i povratak vlastitim vrijednostima, miru i osjećaju pripadnosti. Ovo iskustvo je podsjetnik koliko je važno živjeti u skladu s vlastitim vrijednostima i prioritetima.